Doprinos žena poslovnom svijetu svakim danom vidljivo se povećava jer u posljednjih nekoliko godina žene sve više dobivaju bitne uloge u poslovnom okruženju, a i više patricipiraju u kreiranju politika. Vremenski gledano nikad u povijesti do sad žene nisu imale veću ekonomsku snagu i toliki utjecaj na tržištu rada (i kao zaposlenice a i kao konzumenti). Zbog svega navedenoga državne institucije i realni sektor sve više shvaćaju važnost investiranja u evoluciju poslovnih žena i njihovu integraciju u procese donošenja odluka. Snažnija suradnja između muškaraca i žena pozitivno utječe na poboljšanje učinkovitosti, prvenstveno zahvaljujući optimalnom omjeru kvaliteta koje sa sobom nose muški i ženski spol. Tvrtke koje uspiju postići ovakav omjer ostvarit će idealan balans znanja, kvaliteta i inovativnosti. Ako žene ne dobiju zasluženo profesionalno priznanje svaka tvrtka riskira gubitak žena s visokim profesionalnim kvalitetama, a to bi, u konačnici, moglo imati dugoročno negativne posljedice na poslovanje.
Hrvatska je još uvijek patrijarhalno, relativno netolerantno društvo pa se promjene u pristupu prema ulozi žena u poduzetništvu vrlo sporo odvijaju, tako da ova naša nastojanja da ubrzamo te procese budu osjetile tek buduće generacije. U tom procesu važno je permanentno obrazovanje žena uz naglasak na razvoj samosvijesti, samopouzdanja, spremnosti za samostalno vođenje poslova te brisanje rodnih razlika. Ulaskom u Europsku uniju, Hrvatska je otvorila vrata europskom načinu života koji je tolerantniji, potiče razvoj ženskog poduzetništva i zakonski izjednačava muškarce i žene u svakom pogledu, iako je na terenu vidljivo da i druge države još trebaju poraditi na tome.
Sama konstatacija da su žene u Hrvatskoj diskriminirane na tržištu rada , bez obzira što je potkrepljeno i egzaktnim podacima (brojkama na tržištu) obično ne donosi značajne promjene. Zakonski okviri su važan preduvjet, ali i to je uglavnom ispunjeno. Ono što može donijeti značajnu i pozitivnu promjenu za cijelo okruženje je, za početak, osvještavanje cijelog društva što je zapravo diskriminacija? Dobre prakse su odavno poznate i ostaje nam samo primijeniti ih kod nas uz puno dobre volje lidera i u biznisu i u politici.
Osobno smatram da nas spol ne definira jer spol ne određuje naše mentalne, karakterne i druge osobine. Problemi s kojima se suočavamo u poslovnom svijetu posljedica su naslijeđenih predrasuda s vrlo dubokim i otpornim korijenjem. Rekla bih da se za isto mjesto na pozicijama utjecaja i moći od muškaraca zahtjeva puno manje kompetencija nego od žena, te da su žene neprimjereno često u ulozi osoba koje asistiraju, obavljaju većinu posla, a imaju manji utjecaj na donošenje odluka, kreiranje strategija, upravljanje… Nedostaje nam istinske ravnopravnosti koja poštuje i afirmira različitosti, te vidi dobit i prednost u davanju prilike ženama. Muškarci nisu skloni dopustiti ženama ulazak u svoj “klub”. Stoga žene moraju osnivati svoj “klub”, početi se umrežavati te kroz takvu inicijativu i kroz uporno i permanentno dokazivanje, raditi na promjeni percepcije žena u poslovnom svijetu.
Uloga žene u gospodarstvu i društvu se mijenja i promjene su vidljive i u Hrvatskoj gdje žene sve češće pokreću vlastiti biznis i u ukupnom broju malih i srednjih poduzeća sudjeluju s oko 25 posto. Najveće prepreke ženama u poduzetništvu vezane su uz nedostupnost informacija, novčanih sredstava, izobrazbe, a osim toga, manje su prisutne na tržištu rada te slabije plaćene u jednakim poslovima od muških kolega. Žene u Hrvatskoj u poduzetništvo ulaze najčešće iz nužnosti i to u dobi od 35 do 44 godine, pokazalo je istraživanje Global Entrepreneurship Monitora (GEM). Istraživanja su pokazala da od 100 nezaposlenih osoba, 15 žena pokrene svoj posao, dok istovremeno to učini 5 muškaraca.
Žene su pametnije od muškaraca, jer imaju razvijeniju emocionalnu inteligenciju! Zaključak je to američkog psihologa Travisa Bradberryja, autora bestselera ‘Emocionalna inteligencija 2.0’. Desetljeća istraživanja dokazuju kako su muškarci i žene u općoj inteligenciji (IQ) jednaki, ali se razlikuju u emocionalnoj (EQ), a ona je izuzetno važna na radnome mjestu. Dokazano je da 58 posto uspješnosti ovisi o emocionalnoj inteligenciji u svim vrstama poslova, a da 90 posto najuspješnijih imaju visok EQ. Nakon što je njegova tvrtka TalentSmart provela testiranje EQ na više od milijun osoba, Bradberry je došao do rezultata da žene malo, ali ipak statistički značajno vještije koriste emocije u postizanju poslovnih ciljeva nego što to uspijeva muškarcima. Iako su u području samosvijesti tj. razumijevanja vlastitih emocija izjednačene s muškarcima, premda su u upravljanju vlastitim emocijama slabije od muškaraca, a jače na polju razumijevanja tuđih, žene su u konačnici, kada se podvuče crta, jače u upravljanju odnosima, odnosno interakciji s drugim osobama, što je vrhunac emocionalne inteligencije. E, pa sad, ako je tako, zašto u tvrtkama ima tako malo žena u upravljačkim tijelima, nadzornim odborima, na top pozicijama? Čak i u zemljama s najjačim ekonomijama? Priča o razlozima je poznata i duga i možda ju je dobro sažela kancelarka Angela Merkel na nedavnom skupu njemačkih menadžerica i poduzetnica riječima: ‘Izvršne pozicije su poželjne, jer znače moć, a moć je ipak dobra stvar.”
Dosadašnja istraživanja “muško – žensko” u načinu rukovođenja pokazala su sljedeće:
– sličnosti u načinu na koji rukovode muškarci i žene bitno su veće od razlika – osobe koje izaberu i spremne su prihvatiti rukovodeće položaje sigurno imaju mnogo zajedničkih osobina: inteligencija, samopouzdanost, inicijativa, hrabrost, društvenost….
– žene su sklonije demokratskom stilu rukovođenja,
– muškarci su skloniji direktivnom stilu rukovođenja,
Osobe koje preuzimaju rukovodeće položaje obično više međusobno slične nego se razlikuju, bez obzira na spol. Ipak, žene su sklonije poticati suradnju, dijeliti moć i informacije sa kolegama te razvijati osjećaj vlastite vrijednosti kod ljudi kojima rukovode. U pokušaju da utječu na druge one se dosta oslanjaju na svoju priznati ugled, stručnost, kontakte i vještine ophođenja. Među muškarcima je više onih koji su skloni koristiti naredbe i kontrolu, te formalni autoritet koji ide uz položaj rukovoditelja. Stremljenje žena demokratskom rukovođenju značajno se smanjuje ako su zaposlene na poslovima u kojima obično dominiraju i kreću se muškarci. Očito da grupne norme i stereotipi o rukovođenju kao “muškom” poslu, ako postoje, mogu lako dovesti da se malo zatome osobne sklonosti. Tada se i mnoge žene često predaju autokratskom stilu. No, autokratski stil je svoje najbolje već dao. U današnjim organizacijama fleksibilnost, timski rad i povjerenje postupno zamjenjuju rigidnu strukturu, natjecateljski individualizam i kontrolu. Najbolji rukovoditelji su oni koji znaju slušati, motivirati i dati podršku ljudima kojima rukovode, a izgleda da su žene u tome nešto bolje od muškaraca. Dakle, žene trebaju ostati vjerne sebi svojstvenom stilu rukovođenja. Istovremeno, šefovi – muškarci trebali bi u svom svakodnevnom radu sve više koristiti neke očito dobre strane “ženskog obrasca”.
„Sreća prati hrabre!” Izazovi u poslovanju i promjene u društvu koje su se paralelno odvijale proteklih tridesetak godina koliko traje moje poslovno putovanje ponekad su mi nametali misao: sigurno bi ti bilo lakše u mnogim situacijama da si muškarac. Možda bi bilo lakše ali sam se većinom dobro osjećala u svojoj koži i kao žena sam koristila prednosti svog spola – komunikacijske sposobnosti, empatiju, izdržljivost, upornost i kreativnost. Možda i puno samouvjerenosti, tvrdoglavosti i hrabrosti ali to je jedini način da ostvarimo svoje snove – i gospodin Voltaire je rekao: „Uspjeh je uvijek dijete smjelosti.”
